"Najvažnija vrsta slobode je ona da budeš to što jesi"
Jim Morrison (HSP)
U kontekstu muškosti, osjetljivost kulturološki različito kotira iako je ravnomjerno raspoređena među spolovima. Kada se od pripadnika jačeg spola očekuje da bude neustrašiv, borben i u svakom pogledu čvrst onda to podrazumjeva susprezanje „ženskih“ emocija poput tuge, brige, empatije ili straha. Taj se koncept međutim kosi sa prirodom visoko i povišeno osjetljivih muškaraca, koji zajedno čine oko 40% ukupne muške populacije. Ukorjenjeni mačo stereotip je dakle, biološki gledano, veliki apsurd koji dječaci i muškarci diljem svijeta plaćaju najvišom mogućom cijenom; samopouzdanjem.
Tipični „muški kod“ mješavina je kulturoloških faktora i genetike. U pradavna vremena muški se mozak programirao za ulogu lovca pa je primarni fokus bio na rješavanju problema i praktičnim aspektima dok su žene kroz brigu o djeci razvijale senzibilitet, verbalne vještine i empatiju. Testosteron potreban za reprodukciju ujedno je bio zadužen za agresiju i preuzimanje rizika, barem u većine. Priroda je međutim odlučila da bi bilo korisno „proizvesti“ jedan manji postotak muškaraca sa ponešto nižom razinom testosterona i nešto višom razinom svijesti od većine.
Situacija u životinjskom svijetu nije bitno različita. Visoka osjetljivost pronađena u preko stotinu životinjskih vrsta, od voćnih mušica do sisavaca. Uvijek zahvaća manjinu jedinki oba spola i svodi se na ista obilježja kao i u ljudi.
Pa u čemu je zapravo stvar?
Živčani sustav visoko osjetljivih osoba „umrežen“ je na nešto drugačiji način. Svjesniji su sebe, drugih osoba, detalja i okoline općenito, nego je to slučaj u manje osjetljivih ljudi. Usljed toga podložniji su hiperstimulaciji i većim razinama stresa. Emocije proživljavaju na dubljem i kompleksnijem nivou pa u skladu s tim i reagiraju emotivnije.
Nadalje, koriste obrnutu strategiju ponašanja od većine; pauziraju i duboko promišljaju, najprije prikupljaju podatke i procjenjuju rizike pa tek onda donose odluke i na osnovu njih djeluju. I tu obično nastaje problem. Nesklonost riziku u muškom svijetu često slovi kao nedostatak hrabrosti ili inicijative. Među životinjama s druge strane, to je vrlo cijenjena vrlina. Osjetljivi konji ili majmuni postaju vođe grupe zbog svojih sposobnosti da predosjete opasnost i upozore na nju, pronađu hranu i brinu o potrebama slabijih i mladunaca. Drugim riječima, postaju vođe kako bi pomogli održati opstanak vrste obavljajući funkcije koje drugi nisu u stanju obavljati.
U ljudskim, baš kao i u životinjskim grupama postoji ogromna prednost u sinergiji ovih dviju vrsta ponašanja. Impulzivnoj većini od koristi je imati nekoga tko će prije djelovanja dobro razmisliti, procijeniti rizike i posljedice, razviti strategiju.
Prema riječima Dr. Elaine Aron, ova osobina sama po sebi nije ni dobra ni loša već naprosto prirodna i korisna, kako za evoluciju životinjskih vrsta tako i ljudi.
Visoka osjetljivost dakle nije rezervirana za žene pa čak ni isključivo za ljude. Nije hormonalni disbalans, nedostatak hrabrosti, sramežljivost ili bilo kakav poremećaj ponašanja, nešto što se treba mijenjati ili može popraviti. Mozak HS (highly sensitive) osoba funkcionira na drugačiji način od većine neovisno o spolu, dobi i uvjetima odrastanja.
"Instinkt je nešto što nadilazi znanje. Mi imamo, bez sumnje, određene fine niti koje nam omogućuju da shvatimo istinu kada su logička dedukcija ili bilo koji svjesni napor mozga uzaludni."
Nikola Tesla (HSP)
Ovakvi muškarci nekada su bili cijenjeni šamani, proroci i iscjelitelji. Bili su učitelji, filozofi, teolozi, dvorski savjetnici i ratni stratezi koji su svojim odlukama krojili povijest. Bili su ljudi ispred svog vremena, oni bez čijih izuma i ludih kreacija danas ne možemo zamisliti život. Bili su znanstvenici, vizionari, kreativci svih profila. Bili su mirotvorci i humanisti koji nisu nužno ginuli na ratištima ali su se jednako hrabro i strastveno borili za pravdu i mir. Ljudi poput Dalai Lame, Mahatma Ghandija ili Marthin Luther Kinga nisu trebali visoke razine testosterona da bi mijenjali svijet.
"Ne mogu vas učiti nasilju jer u njega ne vjerujem. Jedino čemu vas mogu učiti je da ne saginjete glavu ni pred kim, makar i po cijenu života."
Gandhi (HSP)
U Kini su sramežljiva i povučena djeca popularnija i omiljenija od ostale a i mnoge druge kulture istoka na osjetljivost gledaju blagonaklono. U nekim dijelovima Azije način razmišljanja i ponašanja HSP osoba smatra se idealom jer korespondira sa društvenim normama, pa se upravo takvim pojedincima nude ključne pozicije u kompanijama. Pored toga, antropolozi ukazuju na jednu fascinantnu činjenicu; postoje izvjesne azijske kulture u kojima nije zabilježen niti jedan oblik nasilnog muškog ponašanja.
Sve to daje naslutiti da bi agresija u muškaraca mogla bi biti naučeno a ne prirodno ponašanje. Pa ipak, u većini je društava prihvaćena kao sastavni dio muškog temperamenta dok se otvoreno izražavanje „ženskih“ emocija uglavnom tretira kao poremećaj.
Sjeverna Amerika slovi kao najmanje poželjna sredina za osjetljive dječake a njihova filmska industrija koja odgaja i naše generacije, posebno prednjači u promociji nasilja i mačo stereotipa. U prilog tome, teško ćemo vidjeti akcijskog junaka otpornog na metke koji plače ili mrda kukovima na plesnom podiju. Muške zvijezde Bollywood-a s druge strane, s time nemaju nikakav problem.
Statistike na žalost potvrđuju pogubne utjecaje društvenih predrasuda na delikatnu psihu osjetljivih dječaka, kasnije muškaraca. Depresija, uništeni snovi, bullying, osjećaj niže vrijednosti, panični napadi i ovisnosti samo su neki od problema s kojima se mnogi visoko osjetljivi ljudi nose. Biti degradiran zbog toga što si biološki drugačije „podešen“ jednako je bilo kojoj drugoj vrsti diskriminacije.
"Ne može postojati revolucija na velikoj skali dok ne postoji ona osobna revolucija, na individualnom nivou."
Jim Morrison (HSP)
Stvari se ne mogu mijenjati preko noći, ali se bez sumnje mogu i trebaju mijenjati, a ta promjena uvijek kreće od nas. Bilo da težimo skladnijoj obiteljskoj situaciji, efikasnijem radnom okruženju, produktivnijem školskom sustavu, pozitivnijoj društvenoj klimi ili na kraju boljem svijetu u cjelini, promjena kreće od naših uvjerenja. Od toga jesmo li u stanju prevazići nametnute obrasce i stvoriti vlastite. Od toga uviđamo li širi kontekst i uvažavmo li jedni druge na ljudskoj, pa tek onda na institucionalnoj razini ili razini naših uloga u društvu ili obitelji sa svim stereotipima koje te uloge nose.
Različitosti su nužni kotač evolucije. Riznica iz koje crpimo znanje i rastemo u neke bolje ljude. Pomažu nam da lakše definiramo sebe. Ne moramo ih sve razumjeti niti je to naš zadatak, dovoljno je zapitati se jesmo li zadovoljni svojim odrazom u nekome koga nismo u stanju shvatiti. Priroda se pobrinula za balans, dala nam sve što je potrebno da kao vrsta skladno napredujemo. Naše je samo da uvidimo potencijale te raznolikosti i izvučemo najbolje iz sebe i drugih u radnim, obiteljskim, obrazovnim i svim drugim socijalnim okruženjima.
Zakon većine i startna pozicija u društvu možda nisu na strani HSP muškaraca, no
valja imati na umu da su Veliki zadužili svijet hodajući uspravno u tim istim, neudobnim cipelama.
"Uvijek su me fascinirali ljudi koji slove kao potpuno normalni. Jer meni su oni najčudniji od svih."
Johnny Depp (my favourite HSP)
S ljubavlju,
Klo